1. 11. 2010.

BANETOVI UTISCI IZ POLJSKE

Put do Paprotnje nije bio naporan kako sam očekivao, jer se Čeda maksimalno pripremio za put, tako da smo već u nedelju prepodne bili u Paprotnji. Hotelom i mestom sam u potpunosti razočaran i to je verovatno najslabiji deo ovog prvenstva.

Prvi dan logičkog prvenstva u Paprotnji je za mene prošao odlično. Dobro sam radio individualne setove, jedino sam lošije uradio Married puzzle set, od koga sam mnogo više očekivao pre takmičenja. Na kraju sam završio oko 25. mesta posle prvog dana. U prvom timskom setu od 19 zmija, radio sam bolje nego što sam očekivao (ne volim zmije) i odlično sam sarađivao sa ostalima, naročito sa Čedom, tako da smo taj zadatak solidno uradili.

Drugi dan je trebalo više da mi odgovara od prvog dana, ali ispostavilo se da ništa nije bilo po očekivanjima na ovom prvenstvu. Umor i neraspoloženje od pre prvenstva sam uspeo da pobedim prvog dana, ali drugog dana me je sve stiglo. U najvećem setu nisam uspeo da se izborim sa ukrštenicom koja je nosila dosta bodova (trebao sam samo jednu reč da pomerim na drugo mesto i sve bi se uklopilo), iznervirao sam se i posle toga lutao od zadatka do zadatka, bez većeg uspeha. Ono što je počelo u ovom setu nastavilo se i u narednim toga dana. Prodao sam preko 60 bodova na glupostima u pojedinim zadacima (nepovučena crta, nezacrnjeno polje) i pad je bio neizbežan. Na kraju sam završio kao 44-ti. Plašio sam se timskog seta sa ogradama, jer ne radim ograde baš najbolje, ali uspeo sam da tačno uradim pojedinačni zadatak (ne baš brzo, ali nije bilo greške) i da pomognem ostalima u sklapanju velikih ograda.

Poslednjeg dana osim praćenja finala u kojima nije bilo Srba, obilazili smo Šopenovu rodnu kuću (okruženu prelepim imanjem) i igrali smo fudbal u lokalnoj školskoj sali. Zoki je briljirao na golu, uspeo da da i lep gol, a ja sam uspeo da ga sateram u merdevine.

U povratku smo svratili u Krakov i konačno sam video nešto lepo u Poljskoj, a da nisu plavokose Poljakinje (i u Krakovu ih ima naravno i to u velikom broju). Grad je prelep i nadam se da ću uspeti da ga posetim ponovo, ali na duže vreme.

Sve u svemu, nisam na kraju zadovoljan individualnim rezultatom, jer sam mogao dosta bolje, timskim jesam, mada smo i tu mogli malo bolje. Da ne zaboravim da napomenem da sam imao sjajnog cimera Čedu.

Na kraju, ovo je najverovatnije bilo moje poslednje svetsko takmičenje, jer nameravam da redukujem moje bavljenje sudokuom i logikom. Svima želim mnogo uspeha ubuduće.

Branko

Нема коментара: