obećao sam izveštaj sa prvenstva za juče, ali bio sam premoren i sa temperaturom (srećom prvenstvo nije bilo u Meksiku) pa i nisam zabrinut.
Ovo je bilo za mene (nadam se da će i ostali izneti svoje utiske) najnapornije prvenstvo, teže i od čuvenih 24 sata. U odlasku u putu 14 časova u povratku 14 časova a između toga nas je organizator držao sva tri dana na instrukcijama ili takmičenju sat dva iza ponoći. Naravno rešavanje zadataka startuje u 9 ujutru. Ipak sve smo to pregurali, što je na opšte iznenadjenje i Giši poslo za rukom.
Ovo je bilo za mene (nadam se da će i ostali izneti svoje utiske) najnapornije prvenstvo, teže i od čuvenih 24 sata. U odlasku u putu 14 časova u povratku 14 časova a između toga nas je organizator držao sva tri dana na instrukcijama ili takmičenju sat dva iza ponoći. Naravno rešavanje zadataka startuje u 9 ujutru. Ipak sve smo to pregurali, što je na opšte iznenadjenje i Giši poslo za rukom.
Krenuli smo 23. uveče u 10 iz Beograda. Svratili smo kod Nikole da vidimo "tatino blago" nazdravimo i krenemo sa skromnim očekivanjima (osim kapitena) u Žilinu. Naša ekipa je kao i uvek avanturistička pa smo Branko i ja ispunili želju ostalim članovima da vozimo lokalnim putevima a ne autoputem. Put nas je vodio kroz pitomu prirodu Madjarske, gde su nam srne tri puta iskočile na put a poneku lasicu, ježa, lisicu i ostalo da ne pominjemo. Dok sam vozio, inspirisan presretačima, Gaja je sve vreme objašnjavao i nabrajao šta je imao od kućnih ljubimaca i da mu je najžalije što mu je kornjača pobegla (mora da je radio sudoku :-). Nikola mu je logično predložio da nabavi puža. Posle više puta promašenih skretanja, propraćenih Gajinim "pa gde može bosanac da bude navigator", bez obzira na to moto ekipe je bio "Srbija na dobrom putu" pa smo 24. posle 12 časova stigli u Žilinu. U povratku je bilo slično jedino što sam ja vozio sve vreme, jer posle gajine vožnje od neka dva sata ka žilini nisam više mogao da ubacim menjač u brzinu.

Prvi deo prvog dana je bio predvidjen za individualne setove. Posle prvog seta u timu je vladala razočaravajuca atmosfera, niko nije bio zadovoljan urađenim. Opšta konstatacija da su zadaci bili preteški odnosno da se dobar broj njih nije mogao uraditi bez pretpostavki. Posle drugog seta ista priča osim za Gaju koji je uspeo da se plasira u malo polufinale na osnovu rezultata samo iz drugog seta. Treći set je malo popravio raspoloženje, nažalost ne i Gaji koji je čist logički zadatak radio njegovim čuvenim pretpostavkama i naravno nije ga uradio.
Drugi deo dana je bio presudan za uspeh ekipe i pojedinaca. Timski setovi su nam krenuli odlično i odmah od prvog objavljivanja tabela pa sve do kraja Srbija je delila drugo mesto sa Českom. O zadacima ne treba trošiti puno reči. Prvi set u celosti rešilo dvadesetak ekipa, drugi set samo Mađari, u trećem setu uspešni su bili samo Slovaci, Česi i mi. Četvrti set imao je 10 zadataka, 22 ekipe su rešile 9 zadataka a samo japanci i taj deseti (već pominjane domine). Finalne zadatke nije rešila nijedna ekipa. Zadaci ili prelaki ili preteški odnosno slabo odmereno vreme opredeljeno po setovima. Naravno kako nama tako i drugima i mislim da smo još jednom pokazali osobine koje krase naš narod snalažljivost i prilagodljivost.
Ovi rezultati su podigli duh u ekipi, ali su se opet zadovoljavali malim ciljevima, tako da sam to veče, pre noćnog seta, zahtevao 7 medalja. Optužen da je to neprihvatljivo, pristao sam na kompromis i insistirao na 6 komada čvrsto ubeđen da će tako i biti, kao i trojica polufinalista. Doneli smo 5 (3 timske+kapitenska i Brankova). Ako dodamo i dva pehara došli smo opet na brojku od 7 komada, sve zavisi od toga kako ko broji.
Pošto Nikolin blog čitaju mnogi, imali smo komentare od takmičara iz drugih zemalja u smislu šta sam ja nalupetao kao ciljeve pre takmičenja (kako Gaja reče baba Vang(l)a). Posle takmičenja dobio sam ponude da pišem ciljeve i za druge timove, što sam ja naravno ljubazno odbio.
Uz jasno postavljene ciljeve karantin je i ovoga puta bio uspešan, doduše malo blaži, bilo je i dopinga, neko malo pivo pa uspesno dalje, neko veliko pivo pa neuspesno, pa ostaje samim članovima da uvide valjanost kapitenskih saveta. I da ne zaboravim, kapiten je uspešno položio test iz početnog engleskog kada je predstavljao ekipe. Nažalost ne može se isto reći za Nikolu i njegov meč sa čuvenom slovakinjom "Borovičkom" ali mislim da će u revanšu odneti pobedu.

Članovi me u povratku upitaše šta sad, za sledeće prvenstvo kakvi su ciljevi, nije dobro što smo smo treći sad se mnogo očekuje od nas! Odgovor verovatno pretpostavljate ZLATO!!!
kapiten
6 коментара:
Lepo spakovano, majstore.
Ima na jutjubu klipova s finala:
http://www.youtube.com/watch?v=6gaGaHp49Hk&feature=related
A pogledajte i lep anagram Nenada Savića.
http://www.voy.com/96502/7070.html
kapitenu, si ti razmisljao o tome da se okanes sudokua i logike, a da nabavis nesto poput kristalne kugle? il' da bacas tarot? lepe parice bi mog'o da zgrnes, pogotovo sto bi ti i procenat tacnih predvidjanja bio veoma visok (sto u tom poslu i nije bitno, znam, al' ti dodje ko dobra reklama).
negooo... preteraste ga ovog puta. jos par godina je moglo da se krcka mesto po mesto, pa malo napredak u ekipnoj konkurenciji, pa medalja u pojedinacnoj, onda do ekipne medalje... i svaki put da se ekipa vraca sa veeelikim uspehom. a sta sad? sve ste zgrnuli odjednom i sta je preostalo? zlato, kazes? uopste ne zavidim ekipi na sledecem prvenstvu :)
i da... bilo vas je sestoro u slovackoj, zar ne? a procitasmo tri clanka. bojana? g & g?
Čini mi se da si ti član reprezentacije na sledećem prvenstvu u Antaliji. Nije sudoku, logički, ali očekivanja će sigurno biti velika.
Na zvaničnom sajtu prvenstva ide šampionski slajd šou!
Nekoliko dana nisam imao pristupa internetu pa sam propustio da cestitam na ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooovakoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo velikom uspehu.
Bravo majstori.
Ero.
Постави коментар