Kakav neverovatan vikend u Slovačkoj! Epilog je već poznat, a sve je počelo ovako:
Četvoročlana ekipa iz Beograda stiže u petak u sitne sate u Sombor. Predah uz meze i sokiće (alkohol još nije dolazio u obzir) iskorišćen je za planiranje puta i još poneku reč o zadacima. Dok sam se okrenuo da ih poslužim, stadoše da kite Vanjicu evrićima. Ljudi, stvarno nije trebalo! Sledeća destinacija - Kolut. U malom mestu u blizini granice sa Mađarskom čekao nas je Giša, prilično umoran. Na graničnom prelazu Bački Breg stroga carinska kontrola propušta nas nakon temeljnog pretresa vozila. Put kroz Mađarsku je dobar, a glavna opasnost na putu su srndaći. U Slovačku ulazimo negde u svitanje. Preko Nitre i Prievidze stižemo u Žilinu oko podneva. I vozači i navigatori su gladni i umorni od puta, pa su nam baš prijali sendviči koje je pripremila Banetova gospođa (ni ja ne volim kad me zovu Nidža, pa šta da se radi). Neki su bili nestrpljivi da što pre upoznaju Žilinu pa su odmah po smeštanju u hotel “Slovakia” krenuli u šetnju, a druga ekipa uputila se na spavanje. Sobe nisu bile luksuzne, ali luksuz nismo ni tražili narode. Primetili smo nešto što do sada nigde nismo videli - TV kanal sa 24 sata emitovanja tvrdih pornića!
Četvoročlana ekipa iz Beograda stiže u petak u sitne sate u Sombor. Predah uz meze i sokiće (alkohol još nije dolazio u obzir) iskorišćen je za planiranje puta i još poneku reč o zadacima. Dok sam se okrenuo da ih poslužim, stadoše da kite Vanjicu evrićima. Ljudi, stvarno nije trebalo! Sledeća destinacija - Kolut. U malom mestu u blizini granice sa Mađarskom čekao nas je Giša, prilično umoran. Na graničnom prelazu Bački Breg stroga carinska kontrola propušta nas nakon temeljnog pretresa vozila. Put kroz Mađarsku je dobar, a glavna opasnost na putu su srndaći. U Slovačku ulazimo negde u svitanje. Preko Nitre i Prievidze stižemo u Žilinu oko podneva. I vozači i navigatori su gladni i umorni od puta, pa su nam baš prijali sendviči koje je pripremila Banetova gospođa (ni ja ne volim kad me zovu Nidža, pa šta da se radi). Neki su bili nestrpljivi da što pre upoznaju Žilinu pa su odmah po smeštanju u hotel “Slovakia” krenuli u šetnju, a druga ekipa uputila se na spavanje. Sobe nisu bile luksuzne, ali luksuz nismo ni tražili narode. Primetili smo nešto što do sada nigde nismo videli - TV kanal sa 24 sata emitovanja tvrdih pornića!
Uveče se krenulo na svečano otvaranje u hotel “Holidej in”. Priređena je lepa prezentacija dobitnika medalja sa prethodnih logičkih i sudoku takmičenja. Bila je to, ustvari, poslednja prezentacija slajdova bez predstavnika Srbije. Posle kraćeg folklora počeo je trk za klopu. Izgladneli sudokisti napravili su dugačak red za hranu, koja baš i nije bila nešto ekstra. Dva ili tri kuvana jela, pečena pačetina, losos, malo priloga i nešto više salata, bez čorbe i voća. Tako siti bili smo spremni za pitanja o zadacima, koja su se odužila do kasno u noć, pa smo i napustili salu pre završetka. Mnoga pravila su bila nedorečena i dosta nespretno postavljena, ali su ipak bila jednaka za sve. Ipak, od svega je bilo važnije dobro se naspavati pred sutrašnje izazove.

Prepodnevni deo završen je setom nazvanim “svetski rekord”. Jedan klasičan sudoku zadatak trebalo je uraditi za manje od 5 minuta i 25 sekundi. Kao što smo i pretpostavili, zadatak je bio pretežak i bez jasne logike za rešavanje. Nekim čudom Belgijanac Bertran uradio ga je za 3 minuta i 6 sekundi i dobio salve aplauza, ali, ljudi, zamalo da ja postanem rekorder. Odmah sam opalio pretpostavku i zadatak je počeo lepo da se otvara. Nije prošlo ni dva minuta, a meni je ostalo još da upišem desetak brojeva. Tu primetim da u četvrtom redu nije bilo mesta za šesticu i moja srećna gumica morala je da radi. Šteta! Posle prvog dela niko od nas, osim možda Giše, nije bio zadovoljan, ja tek na 19. mestu, Bane i Giša oko tridesetog, ali s nadom da će se probiti do polufinala, Gaja, Bojana i Zoki u sredini tabele.
Večernji program počeo je sa plej-ofom ekstra. Navijali smo za Gaju i rukama i nogama, ali nije uspeo da se plasira u malo finale. Ekstra program bio je simpatičan - takmičenje za boja i mis sudokua. Sedam misica je šminkalo svoje partnere, a kandidati za boja su gulili krompir. Za misicu je sutradan na zadovoljstvo članova našeg tima proglašena Austrijanka, a boj sudoku je Goran Vodopija iz Hrvatske. Posle malog finala usledio je set naslovljen kao “košmar u Žilini”. Završio se tačno u ponoć, a najviše koncentracije posle napornog dana imali smo jedan Čeh, jedan Slovak i ja, osvojivši najviše poena. To me je dovelo do 11. mesta i odlične polufinalne grupe, što mi je širom otvorilo vrata do finala. Živele sudoku osmosmerke!
U nedelju prepodne program se odvijao u našem hotelu. Prvo se rešavao poslednji timski set, opet bezvezan jer se nije mogla napraviti značajnija razlika. Na raspolaganju je bilo 2 sata i 15 minuta, a 9 od 10 zadataka rešili smo za sat vremena. U preostalom vremenu nismo uspeli da pronađemo kombinaciju za sudoku domine, totalno bezvezan zadatak, još jedan u nizu. Uradili su ga samo Japanci. Potom je krenulo polufinale. Četiri zadatka za 45 minuta. Publici je prikazivano ko je koliko zadataka uradio, ali mi nismo na to obraćali pažnju. Giša je upao u moju “beta” grupu, a Bane je bio u “gama” grupi sa malo ozbiljnijim protivnicima. Tri zadatka rešio sam za nekih 33 minuta i sigurno sam mogao da uradim i četvrti zadatak, ali nisam dobro pročitao pravila. To me je moglo skupo koštati, ali nije. Posle ručka rezultati se postavljaju na zid. Oduševljenje!!! Ja i Bane u finalu! Ja kao pobednik grupe, Bane po rezultatu, drugi u svojoj grupi. Srbija je jedina sa dvojicom među 8 najboljih. A koja su sve imena otpala, sve sami majstori sudokua, ali i uobražene zvezde i zvezdice koje su isključivo zbog svog poraza događaje na ovom prvenstvu nazvale farsom.

Sad primećujem da sam se raspisao, pa ću ostatak da skratim. U povratku svratismo do Bratislave na picu i kratak obilazak grada. Carinici na Bačkom Bregu ovog puta su bili šaljivi. Kad smo se pohvalili das mo treći na svetu, jedan je pitao: “A koliko je bilo ekipa – 3?” U Somboru nas je čekala topla čorba i piletina sa krompirićima i trava salatom. Ovo prvenstvo svima nama ostaće u najlepšem sećanju.
1 коментар:
sledeci put nemoj obracati paznju... nemoj skracivati neg' se raspisuj kol'ko ti je volja. znas da volimo da cujemo sto vise detalja, sto sa samog takmicenja, sto o usputnim desavanjima. posebno pikanterije na ovu drugu temu :). a volimo i slike da gledamo... pa ti sad vidi...
Постави коментар